Pre desetak godina, zabavljala sam se sa nekim likom, dobrim, ali mnogo hladnim i suhim, ko da mu je mama iz Sahare, a tata iz Sibira......ubitačna kombinacija.......i pošto me tako gurao od sebe svako malo i ujedao za srce.....kad vidi da je preterao......onda bi se "vadio" na razne načine. Najbolji biser mu je bio recimo......u nekom trenutku (pošto smo mnogo vremena provodili kod njega)...."Nećeš TI bacati moje smeće", to kad sam uz put uzela kesu da bacim đubre......pa onda par sati kasnije, nakon što me dobrano izmaltretirao i "izujedao" kaže da bi povadio fleke: "Dobro, evo, ti baci đubre"........i ja treba da šenim od sreće!
(Prilozi za blog Sv. Glorijana - deo prvi)
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment