Sa mislima o tebi
počinjem i završavam
svaki svoj dan,
kažeš ti.
A ja, ja vežem svoje srce
zlatnim nitima ćutanja,
nežnom prevarom,
da se umiri, da ne kuca tako glasno,
da ne hrli u susret tvom srcu
tako treperavo,
toga me je strah.
I ponovo čitam Ispovest.
Ti si unapred sve znao,
znao si da srna sam...Srna u izgubljenom raju!
Duška Vrhovac
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment